Iz njegova kutka – Priprema za porod

May 12, 2019 - by mstedul - in Blog

No Comments

Piše: naš predstavnik očeva, otac ekipe od troje

Jučer smo prvi put bili na trudničkom tečaju. Mi i puna dvorana ostalih sretnih parova. Svi smo posjedali na stolce i čekali da predavanje počne. Kao na fakultetu. I taman kad sam svojoj najdražoj pokušao šapnuti na uho da je dobila najmanje kila od svih prisutnih rodilja u dvoranu je ušetao gospodin doktor s velikim D.

Pripremio se za čitanje slajdova počevrši od faza poroda. Diretno hop na temu. Već mi se tu malo zavrtilo kad je spomenuta riječ izgon. Izgon! Kakva je to uopće riječ?! Kako smo već došli do izgona?! Pa nismo još niti počeli! Ipak, hrabro sam se držao. Ipak sam ja muškarac.

Dok mi se riječ izgon prikazuje pred očima tu i tamo pogledavam po prostoriji. Vidim još dvojicu trojicu blijedih poput mene. Jedan od njih tipka po mobitelu kao da ga se tema ovog predavanja ne tiče. Kad bih barem i sam mogao tako. Ali ne pada mi na pamet. Zadnji puta sam naučio lekciju kada sam tipkao po mobitelu kad je moja najdraža počela povraćati. Dok sam se snašao i spremio mobitel sve je već izbacila iz sebe. Nisam znao što bih prvo počeo i kako bih joj pomogao. Pa nikada je nisam vidio da povraća! Sve do tada. Ali taj sam put dobro zapamtio. Njezin oštar pogled kojim me ošinula uz par popratnih rečenica koje neću iznositi javno bio je dovoljan da mi se sve ureže u sjećanje. Nema šanse da ponovim istu pogrešku. Mobitel sam ostavio doma na sigurnom.  Za svaki slučaj. I sad slušam sve o izgonu.

Gledam tu i tamo i dalje po prostoriji. Tu je jedan jako mladi dečko. Dijete praktički. Jadan ne zna što ga čeka. Pitam se što bi on napravio da se njegova najdraža ispovraća kao moja. Onda je tu jedna zaista ogromna žena. Izgleda kao da će roditi svakog trena. Puše svako malo. Njezin supatnik briše joj graške znoja s čela. Graške znoja, a vani je minus 10. Mi smo trudni tek 4 mjeseca. Možda niti ne znam što nas još čeka. Možda ću i ja uskoro brisati graške znoja s čela, iako je vani minus 10 i zaista nije vruće. Zatim mi pogled odluta na jedan jako zaljubljeni par. Cijelo vrijeme tijekom predavanja se drže za ruke. Iritantni su svima, ne samo meni.

Tu je još par parova koji slušaju predavanje, a već doma imaju dijete-dvoje-troje. Tu su jer im ponovno treba potvrda za muža kako bi mogao prisustvovati porodu. Kao čovjek ne zna što ga čeka, a sve je već vidio nekoliko puta. I preživio! Znam da već imaju djecu i da im ovo nije 1. trudnoća jer na anesteziologov govor o bezbolnom porodu žena itekako daje do znanja svima nama ostalima da bezbolan porod ne postoji i da anesteziolog laže. On se brani da je epiduralana zaista odlična stvar, no ona ne posustaje. Do detalja opisuje kako to izgleda izgon i svima nam je već slabo. Pa eto! Kad čovjeka nisu normalno pustili da ode s njom na porod bez nove potvrde preplašio je sve nas ostale kojima je ovo 1. put! Zašto ga jednostavno nisu pustili bez potvrde?! Kakav je to sustav?! Što će mu nova potvrda ako je sve već vido i preživio?! I to nekoliko puta!!!

Dok vizualiziram nebezbolni porod koji je ona upravo do potankosti opisala i definitivno ne zvuči bezbolno, pogled mi zastane na jednom frajeru. Skuliran. Miran. Tih. Crn. Visok. Markantan. Znam da je markantan jer ga je i moja najdraža odmjerila od glave do pete. Kao neprimjetno. Ali ja sam to itekako primijetio! Samo se pravim da nisam. Dok netermice prati predavanje, blago je obgrlio svoju najdražu i zrači nekakvom sigurnošću. Ma samo mi je to još trebalo! Gospodin savršeni na porodu! Kraj njega nijedan od nas više ne izgleda niti približno savršeno sigurno u to zašto je ovdje.

Počeo sam se preznojavati upravo u trenutku kad je gospodin doktor s velikim D pokazao sliku završne faze poroda. Grašci znoja orosili su mi čelo. Osjećam kako mi srce želi iskočiti iz prsnog koša. Dlanovi mi se znoje.

„Jesi li dobro?“, upita me moja najdraža, „Nekako si mi blijed.“

Ne, nisam dobro želim vrisnuti. Kako bih bio dobro! Kakav je to izgon?! Tko će to sve popraviti poslije?! Ali ništa ne izgovaram. Pokušavam samo duboko disati jer predosjećam da ću se srušiti. Mrači mi se pred očima, zuji u ušima. Samo želim pobjeći kući. I u tom trenutku… BUM… Onaj tip koji je brisao graške znoja s čela s početka priče pade sa stolca. U nesvijest. Hvala Bogu da barem ovaj put to nisam ja.

Ukoliko želite pohađati SenzoGYM trudnički tečaj, koji se odvija u iznimno malenim grupama dobiti ćete iskoristive informacije o fazama poroda, njezi novorođenčeta, uspostavljenju dojenja i primjeni babyhandlinga. Veselimo vam se!

Share this article

mstedul

×

Popunite obrazac i ubrzo ćemo Vas kontaktirati.