I vi ste roditelj djeteta sportaša?

Bavljenje sportom je neophodno i zdravo. Vjerujem da svi to znamo. Tjelesna aktivnost utječe na zdravstvenu dobrobit svakog dijela tijela, a posebno mišićnog, koštanog i srčano-žilnog sustava. Vježbanje također utječe i na proizvodnju hormona endorfina koji nam pomaže da se osjećamo zdravo, smireno i sretno.

Tjelesna aktivnost nam pomaže da održimo odgovarajuću tjelesnu težinu sagorijevanjem energije. Također pridonosi razvoju koncentracije.

Međutim, Nacionalno istraživanje (Jureša, V.M Musil, V., Petrović, D.) o tjelesnoj aktivnosti djece u prvom razredu osnovne škole pokazuje da 19,3% dječaka i 19,3% djevojčica dulje od dva sata na dan gleda televiziju dok istodobno između 12 i 18% učenika, više od dva sata na dan provodi vrijeme igrajući igrice na računalu.

Sve je više pretile djece i to već u ranijoj dobi, a sve više kineziologa i profesora tjelesnog odgoja se žali kako s djecom osnovnoškolske dobi jednostavno ne mogu provesti nastavni plan i program budući su čak i bazični oblici kretanja djeci postali problematični za izvedbu.

Uz sve ove navode imati dijete sportaša može se činiti kao pravi blagoslov. No je li to doista tako i na što bi svaki roditelj djeteta sportaša trebao obratiti posebnu pozornost i to od najranije dobi?

Pratite posturu svog djeteta posebno u fazama brzog rasta (između 3. – 5. godine te u pubertetu).

Svaki sport sa sobom nosi specifične posturalne prilagodbe (kompenzacije tijela), koje u kasnijoj životnoj dobi mogu prouzročiti brojne probleme. Primjerice, tipični jednostrani sportovi poput tenisa, nogometa, rukometa, odbojke dovode do veće mišićne mase na dominantnoj strani tijela. Zbog nejednake mišiće mase dolazi do posturalnih kompenzacija.

Primjerice, ukolikom promatramo odrasle sportaše jednostranih sportova uglavnom uočavamo kako je lopatica na dominantnoj strani tijela višlja nego na nedominantnoj strani.

Ramena nisu u istoj razini ukoliko sportaša promatramo s leđa pa djeluje da je jedno rame višlje od drugog.

Ukoliko je jedno rame višlje, dolazi i do nesrazmjera u položaju zdjelice koja također može djelovati višlje na strani na kojoj je rame višlje. Pri jednostranim sportovima koji vode tijelo u rotaciju (rukomet, nogomet, bacanje koplja, odbojka, košarka...) zdjelica može zauzeti kompenzacijski položaj inklinacije (pomaka naprijed) čime se također remeti adekvatan posturalni obrazac.

Promatrati posturu djeteta sportaša svakih mjesec – dva je izuzetno važno kako bi se sva odstupanja uočila na vrijeme te korigirala kroz fizioterapijske tehnike.

Prevenirajte ozljede

Ukoliko znate koje su najčešće ozljede u sportu kojim se vaše dijete bavi možete ih, zajedno s trenerom i svojim fizioterapeutom, pokušati prevenirati.

U nogometu se često radi o upali pubične kosti, čija se pojava može prevenirati dobrim i pravilnim istezanjem. U sportovima s čestim doskocima i skokovima česte su ozljede skočnih zglobova i koljena.

Koljenu kao najvećem zglobu u našem tijelu treba posvetiti posebnu pažnju. Također, ne smijemo miješati bol koja se javlja u koljenu zbog nesrazmjera u rastu tetiva i kostiju u fazama brzog rasta (kost raste brže, a mišići i tetive ne prate taj rast te se kao posljedica toga javlja bol u zglobu) s boli koja se javlja kao posljedica ozljede.

U sportovima kojima su gornji ekstremiteti dominantni (vaterpolo, rukomet, gimnsatika, tenis, odbojka, bacanje diska) veliku pozornost treba posvetiti mišićima rotatorne manžete i dobrom fizioterapijskom pripremom prevenirati ozljede. Jer jednostavnije je ozljede prevenirati, nego ih liječiti. Ukoliko vaše dijete trenira gimnastiku tipične ozljede su ozljede skočnih i ručnih zglobova, laktova te, ovisno o dominantnoj strani pri rotacijama, posturalne kompenzacije.

Pravilno istezanje je ključno

Koliko puta smo i sami otišli vježbati, a da se nakon vježbanja nismo istegnuli? Ili smo se istegnuli, ali ne pravilno? Istezanje je ključno u prevenciji ozljeda kod djece sportaša i potrebno ih je što ranije naučiti kako se pravilno istezati.

Najbolje je ono istezanje koje je dinamičko i koje odjednom isteže što više mišićnih grupacija. Istezanja koja smo sami koristili prije 25+ godina na satovima tjelesne kulture je najbolje zaboraviti. Sjećate li se istezanja kad ravnu, ekstendiranu nogu stavite na povišenje, primite se rukama za tenisicu i onda, kao, istežete nogu prije trčanja? Sjećate? Upravo to zaboravite.

Prevencija ozljeda je najbolje liječenje.

Preveniranjem ozljeda putem fizioterapijskih tehnika vaše dijete će više profitirati nego liječenjem nakon ozljede. Također, vodite računa o starosnoj dobi djeteta i specifičnostima određenog sporta. Primjerice, gimnastičari A kategorije već u dobi od 7 – 8 godina imaju treninge 5-6 puta tjedno po nekoliko sati, dok se u većini drugih sportova u navedenoj dobi treninzi provode 2 – 3 puta tjedno. Opterećenje za tijelo jednostavno nije isto.

Pratite svog malog sportaša, pokušajte najviše naučiti o sportu koje Vaše dijete trenira, ozljedama i načinima prevencije i budite mu podrška u svim područjima. To je sve što od vas treba!